Vaše horor priče

Subota 1. Jun 2004. godina barem ja tako mislim... ŽIV ZAKOPAN!

Moje ime je Milan i imam 33 godine. U zivotu nemam srece, jednostavno je nemam nekome je dato nekome nije jer tako to ide sve do jednoga dana...

Vaše horor priče | Mmedia Mreža | Piše: Zdravko Glavcic 06.06.2018

Subota 1. Jun 2004. godina barem ja tako mislim... Moje ime je Milan i imam 33 godine. U zivotu nemam srece, jednostavno je nemam nekome je dato nekome nije jer tako to ide sve do jednoga dana... Ja sam obican covek koji radi u fabrici. Plata mala jedva da se skrpi kraj sa krajem. Nego da predjem na stvar jer nemam vremena za gubljenje.

Vracao sam se pre 10-ak dana sa posla onako bezvoljan i standardno ne zadovoljan svojim zivotom kako finansjskim tako ljubavnim i sve sto ide uz to. Ugledah veliki pano na kladionici na kojoj pise :
Ko pogodi najvecu kvotu dobija automobil BMW 3. Dosao sam kuci i pade mi taj pano na pamet. 

Razmisljam da izlupam nesto pa ako dobijem dobijem, ionako imam samo 50 dinara u dzepu. Necu se obogatiti a necu ni osiromasiti. Vec sam poceo da razmisljam kako se vozim u BMW-u sa puno para u dzepu. Obucem se odem do kladionice i izlupetam neke prelaze. Ne secam se klubova al znam da je jedan bio Mancester. Kvota 5115 izvadim ja onih 50 dinara da uplatim tiket a sa njima ispade jos jedan dinar reko da stavim i njega jer na ovoliku kvotu i taj dinar mnogo vise vredi. 

Uplatio sam tiket i vratio se kuci. I zamislite prodjem sve utakmice osim nekih juzno amerikanaca koji igraju kasno uvece. Reko videcu sutra ujutru. Mozda bih i cekao al su ostale tri utakmice, tri prelaza verovatnoca da prodjem je bila veoma mala.
Budim se ujutru gledam rezultate i prosle mi i te tri utakmice. Iskreno da vam kazem nisam verovao uprkos svojim ocima. Sve dok nisam otisao po nagradu i novac. Novac sam dobio toga dana a za automobil su mi rekli da ce mi ga predati u subotu.

Dosla je subota preuzeo automobil i prvi put sam osetio tu srecu u zivotu. Puni dzepovi para brzi automobil crvene boje. Odmah sam uzeo lazno bolovanje da bih mogao da uzivam malo u zivotu. Krenulo je ludilo kafici restorani diskoteke devojaka bezbroj. Pomislih u sebi ovo je zivot. Jednoga dana zazvonio meni telefon sa sakrivenim brojem. Zenski glas... rekla mi je da me je videla da sam joj se svideo i da zeli da se upoznamo na sta sam pristao. Reko sigurno neka moja obozavateljka jer se proculo da imam novca i besan auto. Varosica je ovo sve se brzo procuje. Kaze u centru u 5 jel moze? Reko moze, u sebi se mislim na laznom sam bolovanju imam svo vreme ovoga sveta. Stigao sam malo pre 5 parkirao auto ulicu nize malo sam se sakrio iza jedne kucice da vidim kakva je. 5 sati... eto nje. 

Ljudi ja vama ne mogu da opisem kakva je to lepota nesto nestvarno. Brzo sam seo u auto i dosao do nje. Tu smo se upoznali rekla mi je da se zove Svetlana. Preporucio da odemo negde na pice pa porazgovaramo. Ona je odbijala samo je htela da razgovaramo u kolima ili negde nasamo. Vozimo se mi ja sam vise gledao u nju nego gde vozim. Neverovatno je bila lepa. Razgovarali smo o svacemu a ja sam bio zapanjen time sto je znala skoro sve o meni a ja sam je prvi put u zivotu video. Znala je da mi roditelji nisu zivi!? Usput me je pitala da li sam religiozan. Potvrdno sam odgovorio. Rekla je hade da se pomolimo... stani tamo kod one crkvice. To je bila neka trosna kuca za koju nisam znao da postoji ili je pak nisam primecivao. Rekao sam joj da to nije crkva a ona je rekla da ta kuca njoj mnogo znaci kao da je crkva. 

Izasli smo iz automobila i usli. Nesto mi je tu bilo cudno pa se ja nisam molio a ona je klekla i tihim glasom se molila. Reci nisam mogao da cujem jer je toliko bila tiha njena molitva. Kada je zavrsila seli smo u auto a ona je insistirala da upoznam njene roditelje. Ja sam zeleo provod al takvoj lepoti ne mozes reci ne. Navodila me je i stigli smo do groblja. Pitao sam je sta cemo ovde vec je kasno pao je mrak? Ona je rekla nije valjda da se plasis? A ja kao pravi muskarac rekao sam hajdemo ali sta cemo na groblju? Priznajem nije mi bilo sve jedno al sam vesto pokusavao da sakrijem. Pa rekla sam ti da hocu da te upoznam sa svojim roditeljima. Oni su ovde kao i tvoji. U sebi se mislim vodi me bilo gde samo da dobijem onosto zelim. Usli smo na groblje i setali ona nije progovotila ni rec. Odjednom je stala. Pocela je da se skida. Ja sam bio zbunjen. Rekla mi je "zar nije ovo ono sto si zeleo ceo dan"? Odjednom je sve nestalo, nije mi bilo bitno ni gde smo ni nista samo sam zeleo nju.

Gurnula me je na mermernu plocu sela na mene uvatila se obema rukama za krst i sve je pocelo. Dobio sam ono sto sam trazio a ona je jahala uzdisala i nesto mi je pricala ali se ne secam sta od silnih izliva emocija. Zacuo sam korake ali nisam obracao paznju. Cesto prolaze ljudi pored ali kako groblje ima betonski zid nije se nista moglo videti. Preputio sam joj se sav. I dalje je bila sve lepsa i lepsa.


U jednom trenutku su pocele na celu da joj rastu neobicne izrasline. Uplasio sam se i hteo sam da ustanem ali jednostavno nisam imao snage iz neobjasnjivih razloga. Ona je pocela vristati i onda je nastao mrkli mrak. Nisam video prst pred okom. Nisam mogao da se pomerim. Izvukao sam iz dzepa zippo upaljac od pokojnog oca od koga se ne razdvajam, upalio i shvatio sam da sam u sanduku. Udarao sam levo desno gore dole i udarao udarao, vikao i shvatio sam da sam ziv zakopan. Zahvaljujuci zippo upaljacu napisao sam vam ovo jer sam ga ugasio da mi plamen ne bi trosio kiseonik a upalio mobilni telefon. Znam da mi spasa nema. Sad tek znam sta je zivot. Ovo ce neko procitati. Verovatno neki policajac. Zato upravo ti koji si me nasao i ovo sad citas na mom telefonu, kazi da se objavi na u svim novinama i medijima, imas zivog mrtvog svedoka da..... ON POSTOJI !!!

 



⚠️  Mmedia Mreža magazinski deo je otvorenog tipa i svako ko želi može objaviti članak ili vest. Članci u kojima nije naveden autor objave, mmedia mreža ne može snositi odgovornost za objavljeni sadržaj. U slučaju da naiđete na sadržaj koji iz bilo kog razloga smatrate neprikladnim molimo Vas da nam ga prijavite putem forme na ovom linku.