Čovek sa gvozdenom maskom



Čovjek pod željeznom maskom  Čovjek pod željeznom maskom je mit koji je nastao nakon smrti tajanstvenog zatvorenika u Pariškom zatvoru Bastille 19. Studenog 1703. Od tada nadalje, idenitet tog čovijeka bio je predmet mnogih nagaðanja, prvenstveno zbog toga što nitko nikada nije vidio njegovo lice, sakriveno crnom, baršunastom maskom (a ne željeznom kako tvrdi kasnija fikcija). Tajna «čovjeka pod željeznom maskom» bila je žarište zanimanja za nježne romantičare i za ozbiljne povjesničare sve od sedamnaestog stoljeća i proizvela je bezbrojne teorije o identitetu zakrebuljenog zatvorenika. Veoma poznati film «Man in the Iron Mask» u kojemu glumi «duplu» glavnu ulogu hollywoodska zvijezda Leonardo di Caprio dokaz je da nagaðanja o tajnom identiteu zatvorenika Bastilije traju još i danas. No kao prije tri stoljeća, ni danas nismo ništa bliže otkriću tko je bio taj tragićan lik, a kako godine prolaze, izgledi za otkrivanje njegovog (ili njezinog) pravog identiteta sve više blijede. 

Tajanstveni zatvorenik  O tom uhićeniku malo se zna. Oskudni podaci koji postoje u francuskim službenim spisima namjerno stvaraju površnu sliku o njemu. Prvi preživjeli zapisi tok maskiranog zatvorenika datiraju 1. Srpnja 1669. kad je ministar kralja Luisa XIV poslao maskiranog zatvorenika na brigu guvernera de Saint- Marsa, u tvrðavu Pignerol, visoko u francuskim Alpama. Saint-Mars je dobio zapovijed da posebno pripazi na tog zatvorenika. Trebalo ga je odvojiti od svih ostalih, a rečeno je Saint-Marsu da mu zaprijeti smrću ako ikada progovori o bilo čemu drugome osim svojim osobnim stvarima. Prema zatvoreniku se trebalo što bolje odnositi ali mu je bilo nareðeno da mora šutjeti i ostati pod maskom zauvijek. Sam markiz de Saint-Mars bio je zadužen da ga hrani. Iz službenog dopisivanja  izmeðu vladina ministra Saint-Marsa takoðer je otkriveno da zatvoreniku nije bilo dopušteno saobraćanje s bilo kim, bilo rječju ili pismom. Učini li to, trebalo ga je smaknuti na licu mjesta.  Kakvu je to strašnu tajnu koja je zahtijevala takvo postupanje morao znati taj čovjek? Povjesničari su se pitali zašto je uopće držan na životu. Ako je ono što je znao bilo toliko opasno za kralja ili državu, ne bi li bilo politički sigurnije jednostavno ga ubiti? I zašto takva zabrinutost da narod ne vidi njegovo lice? Jeli sličio nekom drugom, dobro poznatom francuskome narodu, što bi ga moglo učiniti istinu vrlo slavnim, imajući ipak na umu nizak stupanj razvoja tiskovina u sedamnaestom stoljeću? Još jedanput, naprosto je lakše ga ubiti, izbor koji nije bio nepoznat francuskom dvoru u to doba – bilo bi razboritije.


Iz zatvora u zatvor  Iako legenda kaže da je zatvorenik masku nosio cijelo vrijeme, mnogo je vjerojatnije da je masku morao nositi samo tijekom transporta, kao kada su ga prevozili od zatvora do zatvora, i kada su u zatvor dolazili gosti izvana. 12 godina od 1669. do 1681. ovaj je zatvorenik bio zatočen u tvrðavi Pignerol, 1681. premješten je zajedno sa markizom de Saint-Marsom u zatvor «L'Exiles» koji leži blizu Pignerola. Nakon 6 godina opet je preseljen u svibnju 1687. godine ovaj put na Saint Marguerite, priobalni otok južne Francuske. Njegov boravak na otoku trajao je 11 godina, sve dok nije otpremljen 18.Rujna 1698. u Bastilleu u Pariz gdje je markiz Saint-Mars preuzeo mjesto guvernera zatvora. Zatvorenik je smješten u osamljenu ćeliju u praznu treću odaju tornja Bertaudiere. Drugi zaduženi po redu za zatvorenika, narednik de Rosarges dobio je zadatak da ga hrani. Mnogi detalji o maskiranom zatvoreniku (kao što su konstantno nošenje maske i poseban tretman) došli su sa strane Bastilleskog poručnika du Junca. Napokon je nakon pet godina boravka u Parizu zatvorenik umro 19. Studenog 1703. i pokopan slijedećeg dana pod imenom Marchioly a sav njegov namještaj i odjeća govorka se da je nakon toga uništen. 

Legenda  Sudbina tajanstvenog zatvorenika – i posebna pažnja koju su za njega imali njegovi nadglednici, izazvali su mnogo zanimanja i stvorili isto toliko legendi. Jedna zanimljivost koja posebno pobuðuje zanimanje jest da je markiz Saint-Mars, čovjek koji je bio odreðen za tamničara ovog zagonetnog uhićenika, zadržao se na tom mjestu od prvog dana utamničenja pa sve do njegovog posljednjeg daha 1703. Imajući na umu pristup političkim imenovanjima i službama onih dana, a koji je podrazumijevao česte rotacije, ova postojanost zaista pobuðuje zanimanje. Tijekom cijelog njegovog utamničenja navodno su tog zatvorenika vidjela samo dva svjedoka koji nisu bili zaposlenici tamnica. Za vrijeme selidbe iz Exilesa na Saint Marguerite, zatočenik je viðen pod čeličnom krinkom. Za selidbe u Bastilleu ova je glomazna maska zamijenjena nešto čovječnijom krinkom od crnog baršuna.

Identitet pod maskom  Suvremene tvrdnje o njegovom identitetu uključuju mogućnost da je bio Francuski maršal; ili Oliver Cromwell; Francois de Vendôme, ili grof Beaufort. Kasnija nagaðanja uključuju: vojvodu od Monmoutha; Armenijskog patrijarha Avedicka; Molierea i Viviena de Bulonda. 1801. još je jedna legenda niknula, koju su najvjerojatnije stvorili podržatelji Napoleona Bonapartea, da je tajnoviti zatvorenik bio pravi Louis XIV, i da su ga velikani zamijenili prikladnijim kandidatom. Legenda takoðer kazuje da se zatvorenik oženio dok je bio u zatvoru i dobio sina, koji je kasnije odveden na Korziku kako bi postao jedan od Napoleonovih praotaca. No te su glasine vrlo vjerojatno namjerno pustili u javnost političari. 
Louis XIV Meðu najpoznatijim nagaðanjima je i nepriznati stariji brat ili brat blizanac kralja Louisa XIV. Ovu, jednu od najpoznatijih teorija Alexandre Dumas je iskoristio u svojoj knjizi a takoðer i Hollywood u poznatom filmu iz 1995 godine «Man in the Iron Mask». Zapravo mnogi kažiprst upiru prema francuskom kralju Louisu XIV. Velika većina povjesničara smatra da je ovaj uhićenik pod krinkom mogao biti Luoisov brat blizanac koji je navodno začet prvi, ali na svoju nesreću roðen drugi. On nije znao svoj pravi identitet, a da bi raščistio bilo kakve moguće nesporazume oko nasljedstva, Louis je zatočio svog brata.  Neke druge teorije nagaðaju da je možda on bio stariji brat, plod neke izvanbračne veze Louisove majke. Upravo je Voltaire tvrdio da je zatvorenik sin Mazarina i Anne Austrijske i time nelegalni stariji polu-brat Kralja Louisa XIV. No koliko je Voltaire bio ozbiljan u svojoj tvrdnji, teško je reći. Još jedna teorija tvrdi kako je taj zatočenik bio liječnik koji je obavio obdukciju Lousa XIII. i koji je na svoju nesreću utvrdio da pokojni kralj nije mogao imati djece pa je na taj način ugrozio pravo Louisa XIV na krunu. Slijedom iste te niti ovaj je zatočenik mogao biti pravi otac Luoisa XIV, kojega su privremeno zaposlili zbog nesposobnosti Louisa III u spavaonici.

Ostali mogući kandidati  Grof Antonio Matthioli · Kasniji francuski kraljevi Louis XV i XVI tvrdili su da je zatvorenik bio Ercole Antonio Mattioli, ministar Grofovije Padove. Mattioli je bio upleten talijanske zavjere kralja Louisa XIV i odao svoje tajne Grofu Charlesu III od Padove, da bi omogućio kupovinu važnog pograničnog obrambenog zamka. On je u zatvoru bio registriran pseudonimom «Lestang». Vivien de Bulonde · Oko 1900. Etienne Bazeries, Francuski kriptograf uspio je pročitati neke od šifriranih poruka kralja Louisa XIV. Tvrdi se da sejedna od njih odnosila upravo na tog zatvorenika odavajući da je on zapravo General Vivien de Bulonde. Louis Oldendorff · Ovaj plemić iz Lorraine bio je voða Tajnog templarskog reda. Pravila toga reda nisu dopuštala da ga itko zamjeni dokle god je živ. Nakon njegove smrti nekoga su drugoga prisilili da nosi masku i na taj način održava privid njegova utamničenja, kočeći tako Red da izabere novoga voðu. Tajna kći Louisa XIII i Anne · Zgrožen time što nema sina, stariji je Louis možda skrio svoji novoroðenu kćer i zamjenio ju podmetnutim dječačićem. Kada je Louisova kći odrasla i otkrila svoj identitet, Louis XIV dao ju je utamničiti. Moličre · Moličrea su kao komediografa vrlo voljeli i gledatelji i Louis XIV, no priskrbio si je mnoštvo neprijatelja svojim manjkom vjerskih uvjerenja i općenitim preziranjem francuske društvene vrhuške. Osobito je razljutio Društvo Svete pričesti, jednu jaku i utjecajnu katoličku skupinu. Ova teorija nastavlja time da je Moličrova smrt samo uprizorena 1673. godine, a komediograf je za kaznu postao «čovjek pod željeznom maskom». Nicholas Fouquet · Ministar Fouquet je navodno bio utamničen zbog otkrivanja tajnog znanja da Krist nije umro na križu nego je preživio, što je vodilo do tajnog rodoslovlja izravnih predaka. Dali je ili nije on bio «Čovjek pod željeznom maskom», teško se može dokazati, no njegovo znanje moglo je biti dovoljno opasno da ga se željelo utamničiti kao kaznu za njegove grijehe, a takoðer bi bilo neprilično jednostavno smaknuti tako važnu osobu. Eustache Dauger · Jedna teorija postoji da je maskirani utamničenik bio Eustache Dauger,  komornik zatočenog ministra Nicholasa Fouqueta, koji je takoðer pod stražom Saint-Marsa. Maskirani zatvorenik je naime u jednom trenutku bio zadužen služiti Fouquetu kao sobar. Nakon smrti Fouqueta, kralj se pobojao da bi njegov sluga mogao odati državne tajne ako ga se pusti na slobodu, tako da je ostao u zatvoru slijedećih 23 godine, dok i sam nije umro. · Druge glasine tvrde, ponovno, da je upravo Eustache Dauger zapravo bio brat blizanac kralja Louisa XIV.

Preklapanje sudbina  Priče «čovjeku pod željeznom maskom» o Mattioliu, Daugeru a moguće i o nekim drugim zatočenicima, mogle su se kasnije stopiti u jednu jedinu priču o jednom jedinom zatvoreniku kao što je 1801. tvrdio revolucionarski zakonodavaoc Roux Fazaillac. Fazaillac je pokrenuo priču da je maskirani zatvorenik bio preklapanje sudbine dvojice različitih zatvorenika, Antonia Mattiolia i zatočenog komornika Eustachea Daugera. 

Ostale teorije 


· 1711. Bavarska Princeza Charlott-Elizabeth tvrdila je da je tajanstveni zatvorenik Bastilije izgnani Engleski plemić koji je bio upetljan u zavjeru oko ubojstva Williama III. 
· U djelu «The Man of the Mask» (1908), Barnes je predstavio Jamesa de la Clochea, vanbračnog ali priznatog sina Charlesa II, koji je mogao biti tajna njegovog oca u dogovoru sa Katoličkim dvorom Francuske. Louis XIV mogao ga je zatočiti jer je znao previše o odnosima Francuske i Engleske.


Dokazi i tajanstvene činjenice   Činjenica da taj utamničenik nije bio jednostavno pogubljen znači da su bez sumnje sigurno bile upletene neke kraljevske veze. Bilo tko drugi bio bi zadavljen i ostavljen u neobilježenu grobu.  Unatoč neprestanom rivalstvu francuske politike i dobitcima koje bi mogli biti stečeni otkrivanjem tko je taj zatvorenik bio, unatoč sustavnom proučavanju spisa, nema nikakvih naznaka tko je bio taj utamničenik. Bila je to tajna dobro čuvana od sviju uključenih strana. Tko je on bi? Kakvu je tajnu znao? Tajna «čovjeka pod željeznom maskom» isto je toliko nedokučiva danas kao što je bila i prije tri stotine godina. Ono što je poznato jest to da je jedan čovjek platio užasnu cijenu za neki navodni zločin, ili pogubnu tajnu koju je znao – o čemu povijest može samo nagaðati.


  • Ocena: 0.0
  • Komentari: 0



Pogledajte još:
Vaši komentari
avatar