Vaše Istinite priče

Živi i kad umre

Ne znam kako da opišem ali ne verujem da može da bude dosadna jer je paranormalna priča iz stvarnog života

Vaše Istinite priče | Mmedia Mreža | Piše: Anonimno 03.05.2017

Priča počinje tako što sam sanjao čudan san. Lezao sam u svom krevetu i gledao u plafon, u jednom trenutku sam ustao i izašao da prošetam. U toku šetnje video sam nekoliko mrtvih ćlanova porodice, neki su već bili mrtvi od kad sam se ja rodio, imao sam nekako čudan osećaj ali bez imalo straha. Kojim god putem da sam išao uvek bi nekako stigao na groblje i kad god sam ga ugledao vratio sam se i išao drugim putevima, samo se ponavaljalo. Posle nekoliko puta umesto da se opet pomerim ja sam otišao na tom groblju. Seo sam na nečiji grob i čitao imena urezanih u pločama mrtvih, većinu od njih u javi nisam čak nikada video, a ni čuo za njih. U jednom trenutku sam pogledao na spomenik groba na kom sam sedeo i tu je pisalo moje ime. Tada sam su mi prošle 1000misli kroz glavu i paralizovao sam se od straha. U jednom trenutku sam spustio glavu da bih pogledao i u zemlju na koju gazim jer sam imao i u nogama čudan osećaj, nije bilo ničega. Kada sam podigao pogled, kao da sam se tek probudio, bio sam u krevetu ali vezan. Nekakvi demoni, ljudi i đavoli su bili oko mene i gledali su me tužnim pogledom, ni u jednom trenutku niko od njih nije pomerio pogled. Ja nisam ni znao šta trebam da mislim, tada su mi otac i sestra ušli u sobu, seli su pored mene, a ja sam im pričao da me odvežu, oni kao da me nisu čuli a sestra i on su neprestano plakali i ljubili me. Tada sam se stvarno probudio i znao sam da je bio običan košmar ali sam mislio da taj san nešto znači i razmišljao sam kako bih mogao da ga protumačim. Posle nekog vremena su mi ponestajale ideje i uradio sam ono najgore, otišao sam kasno uveče na groblje, misleći da ću možda naći rešenje. Seo sam na dedin grob i gledao sam u patike, tada me je nešto uhvatilo za rame i reklo mi je ''Nemoj da se plašiš'', odmah sam ustao i okrenuo sam se ali nikoga nije bilo. Pošto sam se uplašio krenuo sam kući. Pred' kraj groblja me je opet nešto pipnulo za rame i čuo sam neki glas kako kaže ''Ostani, ja te čuvam''. Tada mi nije bilo baš svejedno, nisam znao šta da radim ali sam ipak još malo želeo da ostanem i seo sam na najbliži grob. Video sam da se nešto mrda nekih 10metara od mene ali tada nisam bio siguran šta je to. Uznemiren što sam video kao da se nego bije sam želeo da se pomerim da ne bih sebi pravio problem ali sam ipak želeo da zaustavim konflikt. Kada sam dovoljno blizu bio sam im vidim lica, to su bili moj deda na čiji sam grob sedeo i jedno od stvorenja, koje je bilo pored mene dok sam ležao u krevetu, bilo mi je najbliže licu. Kad' sam to video sam pao u nesvest i sanjao sam samo mog dedu kako me samo gleda, bez ikakvog pomicanja. Kad sam se pobudio bio sam u kući, u svom krevetu. Oca sam upitao odakle ja tu, a on mi je rekao da me je našao kako ležim grleći dedin grob sa pocepanom majcom i sa ranom baš gde se nalazi srce, bila je posekotina nekih 10cm dužine. Kada sam ga upitao šta se desilo i kako sam završio u krevetu rekao mi je da ga je nešto probudilo i da je čuo neki glas koji ga je podsetio na oca. Kaže da je to bio njegov glas samo malo dublji i da mu je rekao ''obiđi nas''. Nije dugo bio na groblju jer ne voli ali mislio je da treba tad da ode i tako me je otac našao, a šta mi se desilo te večeri nikada neću saznati.

⚠️  Mmedia Mreža magazinski deo je otvorenog tipa i svako ko želi može objaviti članak ili vest. Članci u kojima nije naveden autor objave, mmedia mreža ne može snositi odgovornost za objavljeni sadržaj. U slučaju da naiđete na sadržaj koji iz bilo kog razloga smatrate neprikladnim molimo Vas da nam ga prijavite putem forme na ovom linku.