Masakr u johnvilleu (1.dio)

Prica o gradicu u kojem nikad nema mira

Vaše horor priče, Nauka i Tehnologija | Misteriozne teme | 21.11.2017

Johnville je maleni gradić na jugu engleske koji nažalost nikad nije imao mira, ima jako puno legendi o ubojicama koji su tu živjeli ali ja u to nisam vjerovao. Noć je bila hladna, puhalo je kao ludo bilo je oko 2°c a osjećaj je bio kao da je -4°c. Gledao sam kroz prozor svoje kuci i razmišljao o njoj. Ona je bila najljepša cura koju sam ikad upoznao, znamo se još od kad smo bili klinci. Zvala se Sarah. Dok sam razmišljao o njoj čuo sam svađu i viku iz susjedne kuce,pomislio sam ma to je svakodnevna svađa mojih susjeda. U toj kući živjeli su Anna Smith, Aaron Smith i maleni Joe Smith njihov sin.Dok sam pomno slušao njihovu svađu začuo sam neki udarac u kuhinji. Digao sam se sa kauča i otišao provjeriti ali sam iz ormara uzeo pušku. Laganim hodom i uperenom puškom ispred sebe sam išao prema kuhinji. Dok sam došao na par metara od nje naglo sam uskočio i vidio svog psa kako kopa po hladnjaku, nasmijao sam se i narezao mu malo šunke da pojede. Bio je to sibirski haski. A onda sam se vratio slušat svađu svojih susjeda. Odjednom se iz kuće čuo jak vrisak i pocnem razmišljat da odem provjerit ili ne. Na kraju sam skupio hrabrost i otišao provjeriti. Izasao sam iz kuce sa teleskopom za svaki slučaj ako me netko napadne (malo sam previše horora pogledao da odem bez oružja),krenuo sam prema stražnjem ulazu u kuću smithovih. Pokucao sam na vrata i rekao: "Ovdje susjed iz kuce pored vas, je li sve u redu??".Odgovora naravno nije bilo pa sam mislio ok otisli su spavat, ali moje iskustvo od svih horora koje sam pogledao mi je govorilo da nije sve u redu pa sam otvorio vrata usao i rekao kao u glupim horor filmovima:"ima li koga?", i dalje ništa, pa sam otisao još jedan korak. Začepio sam nos jer je smrdjelo po crkotini. Nastavio sam hodati i gledati po kuci koja je bila sva razbacana, ispred mene su se nalazile stepenice koje sam pretpostavio da vode na drugi kat i kuhinja, otišao sam u kuhinju. Sve je bilo razbacano ali nije bilo nikoga,okrenuo sam se i vratio do stepenica i naravno skupljao hrabrost. Jedan dio mene je govorio da odem i provjerim kad sam već tamo, a drugi da ne idem jer je tamo sigurno ubojica sa nožem i maskom. Okrenuo sam se i krenuo prema izlazu i cuo se udarac i vrisak na katu iznad, pomislio sam da odem pomoc gospođi smith ili da nazovem policiju. Ipak cu nazvati policiju pomislih i onda se sjetim da nemam mobitel a telefon na stolu pored nije radio. Jedina opcija je bila da pomognem. Krenuo sam lagano korak po korak sa teleskopom u desnoj ruci bilo je mracno ali sam se sjetio uzeti svjetiljku iz kuće koju sam imao u lijevoj ruci upaljenu. Stigao sam na drugi kat ispred mene bio je dugačak hodnik i na kraju vrata. Na sredini hodnika desno su bila još jedna vrata u koja cu prvo pogledat ima li koga. Polako sam ih otvorio i vidio kako neko sjedi na stolici sa kolačićima leđima okrenut prema meni. Pitao sam:"jeste li dobro?",nisam dobio odgovor pa sam nastavio hodati do te osobe. Dosa sam do nje i okrenu je prema sebi i vidio sam da joj je prerezan vrat, bila je to nepoznata osoba vjerovatno prijateljica gospođe smith. Uplasio sam se i skocio korak iza i u tom trenutku su se zalupila vrata i cuo se škljoc, netko me zakljucao,pomislio sam bolje to nwgo da me je ubio. Pogledao sam kroz prozor i vidio kamionet i nekoga kako vuće truplo i stavlja ga unutra pogledao me i usao u kamionet i otisao. Odmah sam krenuo udarat po vratima da izađem van. Uspio sam strgati kvaku i izaći van. Brzo sam otisao u svoju kucu zaključao se i nazvao policiju (previse sam bio uplašen da idem istraživati.) Kada su stigli nasli su samo jedno truplo, ono koje sam i ja vidio. Nakon što sam im rekao da me je ubojica vidio ponudili su mi zaštitu ali sam odbio,mislio sam da se neće vratiti jer je tamo policija cijeli dan patrolirala. Proslo je mjesec dana od tog stravičnog događaja a ja i moji prijatelji smo bili kod mene i pričali no u jednom trenutku telefonski poziv je prekinuo naš razgovor pogledao sam tko to zove ali je pisalo "privatan broj" javio sam se i pitao:"Halo?,tko je to" a on odgovori hrapavim i jezivim glasom:"onaj tko te je vidio dok si gledao kroz prozor zakljucan u mojoj kuci hahaha",sledila mi se krv u zilama i pitao sam ga:"Što hoćeš?" odgovorio je:"nista ne brini dolazim po tebe i tvoje prijatelje hahaha",od tog njegovog smijeha sam se najezio i poklopio.. Jedan od mojih prijatelja tocnije Zack me je pitao:"Jel to smrt zove da si se toliko ustrtario hahah",odgovorio sam:"nisi daleko od toga, on dolazi". Joe upita:"tko je on?", odgovorio sam mu :"ubojica koji me je vidio kroz prozor", Sarah i Maria su se nasmijale a onda je Maria rekla:"ma daj nije valjda da vjerujes da je to on haha, to je sigurno Marco znas da nas on voli zezat". Nasmijao sam se iako mi baš nije bilo do smijeha i rekao:"imaš pravo to je 100% Marco". Nastavili smo pričati gdje cemo ovaj vikend. I tako smo se dogovorili da cemo ici na trg Johnville-a na proslavu 100-tog rođendana grada. Sljedećeg jutra sam predložio svojoj curi Sarah da se preseli u kod mene, odmah je prihvatila pa sam joj otišao pomoći da preseli stvari, inače je živjela sa svojim roditeljima i jedva je cekala da odseli samo ne znam zašto me nije pitala. Nakon što smo to napravili pozvao sam Zacka, Joe i Marca da se malo prije spreme za tulum, međutim je Sarah pozvala Mariu i Annu da dođu. Kada su svi dosli mi decki smo pricali svoje a cure svoje, Marcu smo ispričali što se dogodilo i pitali ga jeli to on zvao, odgovorio je da nije. Vjerovao sam mu jer je uvijek iskren samo se voli puno zezati no to nije ništa loše. Tulum je počinjao u 22:00, mi smo krenuli 30 minuta prije, Zack, Joe, Marco i ja smo isli mojim autom a cure Anninim. Došli smo pet minuta prije početka tuluma, tamo je bilo jako puno ljudi vjerovatno pola johnvillea, inace johnville ima oko 6 tisuća ljudi a ime je dobio po serijskom ubojici Johnu villeu koji je 1978. Godine ubio oko 300 ljudi njegovo tijelo je pronađeno u šumi nedaleko od moje kuće, legenda kaze da će njegov sin doći 20 godina nakon što on umre a to je točno danas i nastavit će ubijat ljude i terorizirati grad. No, to je samo legenda.Kada smo dosli tamo dogovorili smo se da će cure otići kupiti šećernu vunu a mi po neko piće i onda se nademo na travi kod šume. Kupili smo pivu i uputili se prema odredištu gdje smo se dogovorili da ćemo se naći. Stigli smo no curama nije bilo ni traga pomislili smo sigurno su se zadržale na tombolama kao i prosle godine. Marco je rekao da mora na pišat i da ne može vise izdržat, rekli smo mu da se popiša u grmlje,i da nas stigne, mi smo otisli potražiti cure. Kao što sam i rekao bile su na tomboli osvojile su velikog plišanog medu. Nakon par minuta smo hodanja Maria je pitala: "Gdje je Marco?", Zack je rekao: "Joj zaboravili smo na njega sigurno nas trazi najbolje da ga nazovem". Nazvao je i javio se i rekao: "Gdje si toliko dugo, jos ga trazis hahahah". Nasmijali smo se, onda mu je onaj jezivi glas rekao:"ne tražim ja nikoga ali ćete vi morati potražiti svoga prijatelja prije nego što mu glava bude odrubljena, imate tocno 20 minuta da ga pronađete, Zack je zabrinuto rekao: "Gdje je gade?!" odgovorio mu je:"pripazi na jezik stranče samo ču vam reči da je negdje blizu šume hhuahah",onda je poklopio, Zack nam je sve ispričao i krenuli smo u potragu derali smo se:"Marco gdje si?" no uzaludno nakon nekoliko minuta culi smo nešto i bio je to Marco odvezali smo ga i otišli kod mene doma. Pricali smo o tome trebamo li zvati policiju ili ne a onda je odjednom zazvonio Zackov mobitel javio se: "halo?" odgovorio je: "ovo je bila prva igra imali ste sreće, nazovete li policiju dogoditi će se nešto jako loše, zato bolje pamet u glavu panjevi buahahaha", onda je poklopio. Svi smo se složili da nazovemo policiju unatoč njegovu upozorenju, policija je došla i sve po pisala i rekla ako spazimo nešto sumnjivo da nazovemo opet. Nakon toga smo svi otisli svojim kućama. Otišao sam spavati zajedno sa svojom djevojkom. Tek što sam legao u krevet zazvonio mi je mobitel bio je to Marco rekao:"dogodilo se nešto strašno, mogu li doči kod tebe?", odgovorio sam: "naravno samo dođi". Sarah je pitala:"tko je to bio?", odgovorio sam:" bio je Marco rekao je da se nešto strašno dogodilo ". Odgovorila je:" oh Bože". Nakon par minuta Marco je došao i rekao da kada je stigao doma na zidu je našao obješenog psa bez utrobe i jos na zidu bilo napisano "upozorio sam vas" napisano unazad.

⚠️

Mmedia Mreža magazinski deo je otvorenog tipa i svako ko želi može objaviti članak ili vest. Članci u kojima nije naveden autor objave, mmedia mreža ne može snositi odgovornost za objavljeni sadržaj. U slučaju da naiđete na sadržaj koji iz bilo kog razloga smatrate neprikladnim molimo Vas da nam ga prijavite putem forme na ovom linku.